Regenerativno kočenje

Krieger kola su imala elektromotore na svakom od četiri kotača te posebne zavojnice koji su u uvjetima kočenja radili kao generatori akumulirajući energiju kočenju kao struju za punjenje ugrađenih baterija. Budući da su brzine koje su ta kola razvijala rijetko premašivala 15 km/h čak i tijekom učestalih kočenja mogla se akumulirati i mala količina energije. Slični sustavi su već desetljećima vrlo popularni kod tramvaja, trolejbusa i sličnih komercijalnih prometala.

Tijekom kočenja oslobađa se velika energija koja u obliku topline u klasičnim vozilima odlazi u nepovrat. Kod vozila opremljenim sustavima regenerativnog kočenja na osovinama točnije kotačima se nalaze posebni rotori koji izgledom podsjećaju na bubanj kočnice te su elektroinstalacijama spojeni na akumulatore energije poput elektromotora/generatora ili baterija. U prvom slučaju elektromotor tijekom kočenja radi kao generator te puni baterije. Direktno punjenje baterija kočenjem je rezervirano za čisto elektromobile koji su opremljeni svom pratećom instalacijom. Tako se u oba slučaja kočenjem pune pogonske baterije.