Ford GT40

Da biste razumjeli ovaj auto, prvo morate ponešto saznati o vremenu koje je prethodilo njegovom nastanku. Američka auto industrija bila je izuzetno podložna iznenadnim napadima ludila koja su se ritmički ponavljali. Ono koje je za nas sad značajno dogodilo se 1957. godine kad je Američka udruga proizvođača automobila odlučila u vječnoj potrazi za sigurnošću zabraniti sve vrste auto utrka. Naravno, utrke su se i dalje održavale, ali neslužbeno. Henry Ford II mrzio je nastalu situaciju i krenuo je u akciju. Nije želio lagati, a još više je mrzio tako očigledno izbjegavanje istine i jednostavno je odlučio da, što se Forda tiče, više se neće pridržavati Naputka. Postavljen je novi cilj, osvojiti 500 milja Indianapolisa i 24 sata LeMansa. Vođa tima za osvajanje Indya bio je genijalni Colin Chapman, a za drugi Cilj je doveden John Wyer. U nazivu GT40, GT znači Grand Tourismo, a brojka visinu u inčima, otprilike 100 cm.

GT40 je prvi put službeno izložen oku javnosti 3. travnja 1964. godine u New Yorku. U prvom GT40 motor je imao obujam od 4.2 litre i bio je u cijelosti napravljen od aluminija. Razvijao je 350 KS pri 7000 o/min uz najveći okretni moment od 343 Nm pri 5600 o/min. Uz neizmjerne napore i nakon samo dva mjeseca priprema, tri su GT40 ipak došla u LeMans. Dva su otpala nakon četiri sata, a treći kojeg su vozili Phill Hill i Bruce McLaren izdržao je 13 sati. Nakon toga pokušaja svi su zapazili GT40 i u tisku su osvanuli naslovi 'Ford protiv Ferrarija' i sl. Cestovna inačica GT40 se pojavila 1966. godine. Cestovna verzija imala je od početka motor obujma 4.7 litara smanjene snage. Najveća brzina bila je za ono vrijeme fantastičnih 263 km/h. Izvana je civilna verzija bila identična trkaćoj. U unutrašnjosti su bile najveće razlike: instrumentarij je obogaćen brzinomjerom, ugrađena su zatamnjena stakla i duboki džepovi u vrata, ujedno jedina mjesta za odlaganje stvari u unutrašnjosti. Značajno su poboljšana sjedala koja su imala sistem ventilacije da bi vlasnika ipak donekle spasila od toplinskog udara. Proizveden je samo 31 komad Forda GT40 nazvanog Mk1. Iako izniman automobil, u Fordu su zaključili da GT40 Mk1 nije dovoljno sposoban za osvajanje LeMansa pa se odmah prišlo razvoju nove, jače inačice. Auto je nazvan Mk2. Izmjene su bile velike, a najznačajnija odnosila se na drugi, tzv. 'big block' motor. Obujam motora iznosio je 427 kubična inča, odnosno 7 litara, a snaga 485 KS pri 6200 o/min i 594 Nm okretnog momenta pri 4000 o/min. I tako je nakon promjena na modelu 1966. godina ostala je zlatnim slovima upisana u povijest Forda. GT40 osvojio je prva tri mjesta u Daytoni , prva dva u Sebringu i prva tri u LeMansu. Bruce McLaren i Chris Amon bili su posada pobjedničkog GT40.

Sva tri GT40 doslovce su pomela konkurenciju, tolika je bila razlika na cilju. Nakon još dvije godine dominacije, za 1969. su Ferrari i Porsche doveli jake snage; nove, jače i brže automobile, nego ikad prije. Cilj je jasan: pobijediti Ford i ponovno osvojiti LeMans. To je kreiralo najzbudljivju završnicu LeMansa ikad viđenu. Jacky Ickx i Jack Oliver u GT40 pobijedili su s prednošću od samo dvije sekunde! Ford GT40 je u LeMansu na legendarnoj, pet kilometara dugoj Mulsane ravnici postogao brzinu od skoro 350 km/h, što je i danas iznimno brzo.. Da bi se ograničile brzine, krajem 1969. su donešena ograničenja koja su se ticala obujma motora i to je bio kraj za GT40. Ostaje istina da GT40 nije izgubio na stazi, već za stolom.

Ostaje još samo da prenesemo dojmove kolega koji su imali privilegiju voziti GT40. Brzinomjer je daleko lijevo i označen do brojke 200, milja naravno. Mjenjač je sekvencijalni, a spojka tvrda i teška. U retrovizoru se vide rasplinjači i njihovih osam usisnih grla s mrežicama. Najdominantniji detalj koji se urezuje u sjećanje je nevjerojatna buka. V8 nije utišan nikakvim prigušivačima, jer ispušna cijev je kraća od metra, a motor se nalazi ni metar iza vozača. Svaki dodir gasa trenutačno izaziva okretaje i lagano potresanje cijelog automobila. Čak i kad je motor potpuno zagrijan, ne prihvaća gas najbolje ispod 3000 o/min. Treba ga držati iznad te granice, ali to nije problem. GT40 ostaje jedan od velikana auto sporta. Iznimno elegantan, predivan, brz i jak. Svi atributi koje obično po navici odmah povezujemo s Ferrarijem, lijepe se na GT40. To nije slučajno, ovo je ipak Ford koji je četiri puta porazio Ferrari. To se ne događa često. Zato je ovom autu besmrtnost zajamčena.