Omega na steroidima

Razvoj na ovom superautomobilu započeo je još 1986. godine na osnovu serijske Omege 3.0 24 V pod oznakom CS30. Lotusu je prepušteno ono glavno, dorada motora, prijenosa, ovjesa i kočnica. Inženjeri u Lotusu su postojećem motoru ugradili veću radilicu te drugu glavu motora čime je zapremnina povećana na čak 3.6 litara. Za povećanje snage ugrađena su dva turbo-punjača Garrett T25 te hladnjak stlačenog zraka čime je snaga porasla na impresivnih 377 konjskih snaga odnosno 282 kilovata pri 5.200 o/min te kamionski okretni moment od 557 Nm pri 4.200 o/min. Elastičnost motora vidi se i po činjenici kako je pri svega 2.000 okretaja okretni moment iznosio čak 400 Nm. Na stražnje kotače dodan je diferncijal sa 45 % -tnim ograničenim proklizavanjem koji je preuzet iz Australskog Holdena. Standardni mjenjač zamijenjen je 6 stupanjskim ZF-ovim koji je bio originalno razvijen za Chevrolet Corvette.

Lotus Omega dobila je i samopodešavajuće amortizere, te sve četiri samoventilirajuće disk kočnice s 4-kanalnim ABS sustavom. Goodyear je posebno za ovaj auto izradio sportske gume oznake ZR40, dimenzija sprijeda 235/45/R17, te straga čak 265/40/R17. Performanse automobila su za ono i ovo vrijeme izuzetne. Ubrzanje od 0 do 100 km/h za 5.3 sekunde, 0 do 160 km/h za samo 11.8 sekundi, 0 do 200 km/h u samo 16.7 sekundi. Maksimalna brzina iznosila je 282 kilometara na sat.

Sve navedeno imalo je i svoju cijenu koja se kretala od čak 112.000 njemačkih maraka. Do kraja 1992.godine proizvedeno je svega oko 1000 automobila, te je krajem 1992.godine proizvodnja i ugašena. Međutim Lotus Omega postala je prava kolekcionarska poslastica za imućnu klijentelu.