Volvo 164

Model je nazvan 164, s brojkom 6 u sredini koja označava da je za razliku od automobila serije 140, taj model opremljen šest-cilindarskim motorom.  Stilski, elegantan i udoban«Volvo 164 – jedan stilski, dobro-opremljeni automobil, sa značajkama koje uključuju novi redni šest-cilindarski motor, elegantnu i udobnu unutrašnjost, kao i razna druga svojstva koja ovaj automobil zasigurno svrstavaju među velika imena u novoj cjenovnoj klasi za Volvo. 164 je potpuno nov, eskluzivan automobil koji na temeljit način nadopunjuje modele Volvo Amazon (P120) i Volvo 142/144, predstavljajući privlačno i uspješno proširenje Volvove ponude modela.» Tako je novi automobil bio opisan u internom info-paketu netom prije njegova izlaska na tržište sredinom kolovoza 1968. godine. Materijali su bili napisani gotovo kao izvješće za novinare i stoga je i lako i izazovno citirati ih.

 Snažni redni šest-cilindarski motor Kada je Volvo 1957. godine zaustavio proizvodnju PV830, to je također bila naznaka kraja šest-cilindarskih motora u kompanijinom automobilskom programu. Motori B16, B18 i B20, različitih tipova i različite snage, osigurali su pogon za cjelokupni asortiman automobila u razdoblju od 1957. do 1968. godine. Mnogi su se prisjećali, sa sjetom, velikoga, snažnoga, tihoga Volva sa šest cilindara koji je bio doslovce beskonačno trajan te udobnih i prostranih automobila u koje su ugrađivani. Stoga je, uskoro nakon što je zaustavljena proizvodnja PV830, pokrenut novi projekt - projekt 358 - čiji je cilj bio razvoj suvremenije zamjene opremljene motorom V8 koji je bio ugrađen u prototip Philip i koji je, s oznakom B36, također bio ugrađen u lagani kamion Volvo Snabbe (Speedy).  V8 je izgubioPlanovi za uvođenje V8 su uskoro bili napušteni, te je umjesto toga donešena odluka o uvođenju rednog šest-cilindarskog motora sa zapremninom od 2.7 litara i s mogućnošću proširenja na 3 litre. Projekt motora nije nikada podvrgnut kratkim rokovima, ali kad je motor B30 (3 litre) bio konačno predstavljen, Volvo je ponosno pisao: «Volvovi inženjeri uvijek rade s pogledom usredotočenim na budućnost, te iza ovoga novog motora leže tisuće sati inženjerskoga rada i pokusa, vrhunskih iskustava iz prethodnih motora Volvo, kao i korištenje najnovijih inovacija u tehnologiji motora. Motor B30 je izrađen prema osnovnim pravilima kao i već poznati i slavni motor B18, a ima sve inženjerske prednosti i značajke koje su tomu malom motoru dali ugled zbog njegove pouzdanosti i trajnosti.» I to je upravo bilo to. Redni šest-cilindarski motor je bio idealna konfiguracija motora – potpuno balansiran i krajnje učinkovite konstrukcije s jednom hladnom i jednom vrućom stranom, miran je i tih tijekom rada. Kada se radi o kombinaciji mirnoga rada, okretnoga momenta, te sposobnosti za visoku brzinu bez napora tijekom duljega vremenskog razdoblja, postoji nekoliko tipova motora koji se mogu mjeriti s rednim šest-cilindarskim motorom.

 Prvi u nadziranju ispušnih plinova B30 je imao jednake unutrašnje dimenzije kao i B20: 88.9 x 80 mm za promjer i hod. Drugim riječima, to je bila jedna vrsta modularnog motora čak i prije nego što je taj naziv nastao, pristup koji je nadalje proširen izmjenjivim ventilima, klipovima i klipnjačom u motorima B18, B20 i B30. Izlazna snaga, okretni moment i karakter motora B30 bili su jednaki onima u drugim 3-litarskim šest-cilindarskim motorima, ali je Volvo u jednomu području daleko nadmašio konkurenciju:«S automobilskim motorima iz 1969. godine, Volvo ponovo kreće pionirskim putevima u svijetu automobila – filtriranje ispušnih plinova je standard. Princip je jednostavan: uz brojne promjene na karburatoru i sustavu usisnih ventila, rezultat je potpunije izgaranje pri malom broju okretaju u usporedbi s odgovarajućim tipovima motora.»

Ove posebne promjene uključuju termostatski nadzor rasplinjača, čime se održava stalna temperatura mješavine goriva bez obzira na klimatske uvjete, kao i dodatni ventil u usisnoj grani koji inducira naglašenu vrtložno gibanje i dovodi mješavinu do predisparavanja. Rezultat toga su ispušni plinovi s niskim razinama ugljičnoga monoksida i ugljikovodika. U vožnji s većim brojem okretaja, ventili su otvoreni i mješavina može prolaziti izravno u motor bez predisparavanja s obzirom da je izgaranje već bilo dovoljno učinkovito.  Tri mjenjača 164 je od početka bio dostupan s izborom od tri prijenosa: ručni s 4 stupnja prijenosa ili 4 stupnja prijenosa «overdrive», i automatski s 3 stupnja prijenosa. Ručne mjenjačke kutije su imale relativno kratku ručicu mjenjača u podu između dvaju sjedala, ali 164 se mogao također naručiti s prednjom klupom i ručicom mjenjača na upravljaču. Automobili s automatskim prijenosom isporučivali su se samo s ručicom mjenjača u stupu upravljača.  Povratak dijagonalne crte na masciVolvo 164 je imao osovinski razmak od 270 cm, 10 cm više od ostalih takvih modela, čime se stvorilo više prostora za dugačak motor, te dodalo više mjesta za noge na stražnjim sjedalima. Inače su linije 164 bile u načelu iste kao i linije 144, sa značajnom razlikom: prednji dio i poklopac motora. Činjenica da je rešetka uspravna i gotovo pravokutna – s jasnom migom proizvođačima smještenim u Creweu i Stuttgartu – začudo nije nikada bila spomenuta u informativnim materijalima. Niti je ikada spomenuta činjenica da se na čeoni dio automobila Volvo vratila željezna oznaka koju drži dijagonalna šipka nakon odsutnosti od više od 20 godina.

 Najjači motor VolvoLijepe vunene presvlake na sjedalima i vratima stvarale su ekskluzivno ozračje ali nažalost nisu bile vrlo izdržljive. Kožne presvlake su postale standardom nakon samo jedne godine, s velurom dostupnim kao opcija. Poput ostalih u asortimanu Volvo, 164 je bio podvrgnut nizu tehničkih i kozmetičkih promjena tijekom razvojnoga procesa. Ono što je možda bilo najznačajnije za taj model bilo je uvođenje 164E s ubrizgavanjem goriva u jesen 1971. godine: B30E sa svojih 175 KS je tada bio najjači automobilski motor ikada proizveden u Volvu. Motor B30 je također našao svoje mjesto u nekoliko drugih automobila. Prije svega, pokretao je prekrasno dizajniran Zagatov studijski dizajn 3000 GTZ, ali je također bio korišten u serijskoj proizvodnji u britanskim automobilima Marcos od 3 litre, koji je također ponuđen u inačici od 1800 cm3 s motorom Volvo B18. U jesen 1974. godine, Volvo 164 je zamijenjen novo-razvijenim i logički nazvanim Volvom 264, pogonjenim motorom V6 koji su razvili PRV, koji je uz različite inkarnacije ostalo Volvovim predvodnim modelom do jeseni 1990., kada je redni šest-cilindarski motor – potpuno novo iskonstruiran u aluminiju – ponovno počeo pokretati Volvov model - 960.

 Luksuzni automobil za 25.000 kruna Cijenovna usporedba iz 1970. godine otkriva sljedeće cijene za različite modele na švedskim cestama: najjednostavnija inačica 164 s ručnom mjenjačkom kutijom s 4 stupnja prijenosa koštala je SEK 25.300 dok je najskuplji 164 s automatskim prijenosom i pokretnim krovom koštao SEK 27.150. Ista te godine je Volvo Amazon koštao oko SEK 17.500 ovisno o specifikacijama. Te cijene se također mogu usporediti s raznim konkurentiam iz toga vremena: BMW 2000 TI SEK 26.950; Citroën DS20 SEK 25.250; Mercedes-Benz 200 SEK 25.950; Mercedes-Benz 220 SEK 26.950; Ford Mustang HT (6-cilindara/3 stupnja prijenosa) SEK 26.150; Opel Commodore GS SEK 24.200; Plymouth Valiant SEK 27.555; Rover 3500 V8 SEK 26.900.  Temelji današnjih velikih sedana Volvo Izrazi poput tržišni segment i niša još nisu postojali, ali upravo se o tomu radilo. Model 164 je automobil koji je utabao put svojemu nasljedniku 260, koji je zauzvrat utabao put iznimno uspješnomu 760, koji je upisao Volvo na kartu proizvođača automobila najviše kakvoće koji u sebi utjelovljuju i prestiž i performanse. 164 je položio temelje za modele koji će se tijekom godina razviti u velike, suvremene šest-cilindarske automobile Volvo koji su danas predstavljeni prvenstveno kroz Volvo S80.  10/2008, © www.vidiauto.com