Suzuki Ignis 1.2 90 GLX AAC 4WD TEST

Suzuki je oduvijek imao odlična terenska vozila, a novi Suzuki Ignis nije iznimka. Najavljen je 2015. godine konceptom Suzuki iM-4, a konačna verzija koju smo testirali predstavljena je javnosti krajem prošle godine.

Već na prvi pogled je jasno da se ne radi o klasičnom gradskom vozilu, a zahvaljujući velikoj udaljenosti od tla od 18 cm i crni plastični obrubi karoserije koji dodatno naglašavaju robusnost novog Suzuki Ignisa, jasno je da ipak nije riječ o sasvim običnom autu. Atraktivnosti pridonose i atraktivni crni aluminijski naplatci veličine 16 cola, no prilično tankih guma širine 175 mm. Malo čudna dimenzija, no ovakvom vozilu nisu ni potrebne šire gume.

Za pogon je zadužen 1,2-litreni benzinski motor snage 90 KS koji će Suzuki Ignis potjerati do 165 km/h a za ubrzanje do 100 km/h mu je potrebno 11,5 sekundi. U gradskoj vožnji ovaj motor je dovoljan da budete među prvima na semaforu, no prve slabosti pokazuje na otvorenoj cesti s dugim uzbrdicama, gdje motor gubi dah i potrebno je prebaciti u nižu brzinu. To neće nimalo naštetiti motoru, jer crveno područje počinje tek iznad 6500 okretaja, no motor postaje glasan kada se vrti iznad 4000 okretaja.

Ista stvar se događa i na autocesti, gdje do izražaja dolazi buka i gdje postaje jasno kako je ovo ipak gradski automobil. Nemojte nas krivo shvatiti, auto ide dovoljno brzo, ali ako je riječ o nekoliko takvih puteva mjesečno, no svakodnevna vožnja bi mogla postati naporna. No zato možete skrenuti s ceste gdje god vam je volja. Mi smo napravili izlet u Gorski kotar i to po staroj cesti, te je bilo zabavno svako malo skrenuti na neki puteljak koji vodi u nepoznato. I baš je tome namijenjen ovaj auto.

Što se pak potrošnje tiče, ostali smo ugodno iznenađeni. Prosjek nakon testa nam je bio 4,4 litre, što je za ovakvo vozilo i više nego odličan rezultat, no obujam spremnika za gorivo je samo 30 litara (32 litre ako je riječ o pogonu samo na prednje kotače) što vas tjera na čestu posjetu benzinskim postajama. U gradu nam je Suzuki Ignis pak trošio 5,8 litara, što je za benzinski motor bez turbo punjača i ovakav oblik karoserije odličan rezultat. Mjenjač ima 5 stupnjeva prijenosa i prilično je točan, no voljeli bi da su hodovi kraći, ali bi vjerojatno onda i potrošnja rasla.

Bez obzira na to što smo očekivali kako će se zahvaljujući uskoj i visokoj karoseriji auto naginjati u zavojima, ovjes je podešen prilično čvrsto, te su naginjanja gotovo na razini klasičnih gradskih ili kompaktnih vozila, no zato je vožna preko ležećih policajaca i kratkih neravnina prilično bolna, ali i glasna. Sjedala su prilično udobna, no bez obzira na izgled, bilo bi bolje da imaju malo više bočnog oslonca, no u ovoj klasi vozila je to za očekivati.

Suzuki Ignis je registriran za četiri osobe koje će se ugodno smjestiti, no ako je vozač visok i vozačevo sjedalo je pomaknuto do kraja, iza njega će biti udobno samo djeci. Zato sprijeda ima mjesta i više nego dovoljno, čak i za dosta visoke osobe (u mom slučaju 196 cm), dok jedini problem može biti širina vozila. Ono što nam je nedostajalo za udobnost je središnji naslon za ruke.

Udobrnosti pridonosi i potpuna oprema testiranog Suzuki Ignisa, koja se prodaje pod oznakom GLX AAC, u kojoj se nalaze svi današnji sigurnosni elementi – ABS, ESP, svi zračni jastuci, sustav za nadzor tlaka u gumama, ali i sustavi pomoći pri kretanju uzbrdo (Hill holder) ali i sustav za pomoć pri vožnji nizbrdo (Hill descent control) kao i automatsko kočenje zahvaljujući dvjema kamerama i sustav za obavještavanje prilikom prelaska u drugu traku. Isprobali smo sustav automatskog kočenja i radio je svaki put, bez obzira je li bilo riječ o vozilu ili pješaku, te smo prilično zadovoljni viđenim. Šteta što se za taj sustav ne može doplatiti, već je potrebno kupiti najskuplji model.

Modernom središnjom konzolom dominira zaslon osjetljiv na dodir s prilično velikim virtualnim tipkama što pridonosi lakšem upravljanju tijekom vožnje, a u testiranom Ignisu su i komande radija na upravljaču te je tako s njime još lakše upravljati. Navigacija je prilično točna, no glasovno navođenje je na engleskom jeziku što može stvarati problem onima koji ga ne znaju. S druge strane, smartfone je s Ignisom lako spojiti (MirrorLink, Android Auto i Apple CarPlay), pa možete koristiti i vlastitu navigaciju koju imate na vašem mobilnom uređaju. Zanimljivo je kao Suzuki Ignis, bez obzira na prilično dobru preglednost i male dimenzije, ima ugrađenu stražnju kameru koja se automatski pali prilikom prebacivanja u rikverc, a sliku prikazuje na zaslonu, što olakšava parkiranje ali bi bilo bolje da je malo veće rezolucije.

Automatska klima je jednozonska a sam izgled tog dijela središnje konzole je inovativan i drugačiji od onih koje smo do sada viđali, a ispod nje se s lijeve strane nalaze AUX i USB priključci, dok se s desne strane nalazi utičnica od 12 V. Mjesta za sitnice ima dovoljno, a naći ih možete ispred mjenjača (dva držača čaša i prostor za mobitel) te u vratima, koja imaju poseban dio gdje možete smjestiti i veće boce. U unutrašnjosti se ističu rukohvati na vratima i dio oko mjenjača koji su lakirani u vanjsku boju vozila i koji podižu izgled unutrašnjosti na novu razinu.

Volan je prilično lagan tijekom vožnje, ali i parkiranja, i presvučen je kožom, no malo je pretanak za naš ukus, iako nam se svidjela njegova veličina – djeluje maleno i sportsko. Na njemu se još nalaze i komande tempomata i komande za telefonske pozive, ako ste spojili svoj mobitel sa Suzuki Ignisom.

Brojač okreta se nalazi s lijeve strane i prilično je malen, te je u vožnji prilično teško očitati  točan broj okretaja, dok središnjim dijelom dominira veliki brzinomjer koji je lako očitati. S desne strane brzinomjera se nalazi putno računalo, koje ujedno služi i za obavijesti sa sigurnosnog aspekta. U normalnom izgledu je crne pozadine sa svjetlim brojkama i slovima, kod prelaska trake žmiga narančasto i pokazuje jeste li traku prešli s lijeve ili desne strane, dok kod upozorenja za sudar i automatskog kočenja žmiga crvenom bojom, ali i daje zvučni signal. Pomalo nepraktično je smještena tipka za putno računalo – lijevo od brzinomjera i brojača okretaja, te je njime gotovo nemoguće upravljati tijekom vožnje, a pored se nalazi i tipka za osvjetljenje instrumentalne ploče i središnjeg zaslona te info tipka.

Prtljažnik je veličine 204 litre i taj se podatak odnosi samo na verzije s pogonom na sve kotače, dok verzija s pogonom samo na prednje kotače nudi 267 litara prtljažnog prostora. Sjedala su djeljiva 50/50, dok svi modeli dolaze isključivo sa setom za popravak probušene gume. Kada se sjedala preklope, pod nije ravan, a voljeli bismo da se poklopac prtljažnika diže malo više, jer smo nakon testa imali nekoliko čvoruga na glavi. U prtljažniku nedostaje svjetlo, za koje čak i postoji priprema, no nije ugrađeno.

Kada se na kraju sve zbroji i oduzme i podvuče crta, rekli bi da je Suzuki Ignis kao stvoren za mlade ali i kao drugi automobil u obitelji s kojim ćete ići na izlete gdjegod da poželite. Jedini pravi konkurent mu je Fiat Panda 4x4 koja je skuplja i nema toliko zaigran dizajn, a ni toliko opreme. Cijena za Suzuki Ignis započinje s 80.230 kuna, sa srednjom opremom i 4x4 pogonom cijena se penje na 100.251 kunu, dok se testni Suzuki Ignis 1,2 4WD GLX AAC AllGrip prodaje po cijeni od 114.266  kuna. I baš je Ignis vozilo kojem odlično stoji Suzukijev tagline: Way of Life!