Night vision

Sustavi se sastoje iz optičkog dijela, toplinskog detektora, procesora i zaslona. Optički dio prikuplja infracrvenu svjetlost do udaljenosti od 300-injak metara koju toplinski detektor obrađuje na način da detektira svjetlost određene valne duljine koja se potom u specifičnom procesoru pretvara u sliku i prikazuje na zaslonu. Ipak u potpunom mraku nije moguće dobiti potpuno osvijetljenu sliku već ista na zaslonu sliči rendgenskoj projekciji sa posebno izdvojenim živim bićima i pokretnim predmetima.

Godine 1996. godine Cadillac je u suradnji s čuvenim elektroničkim divom Raytheon započeo razvoj noćnog sustava za svoj reprezentativni model DeVille. Razvoj je trajao prilično dugo, pa se sustav noćne vidljivosti tek 2000. godine počeo ugrađivati u Cadillac DeVille. Funkcionirao je na način da je ispred rešetke hladnjaka bila smještena infracrvena kamera čiji su se prikupljeni podaci prikazivali na zaslonu vjetrobrana ispred vozača slično head up displayu. Za razliku od modernijih sustava Cadillacov prvijenac nije imao mogućnost simultanog praćenja stanja na cesti ispred automobila. Naime, zaslon ispred vozača bi se aktivirao tek ukoliko je kamera odnosno procesor zabilježio potencijalnu opasnost na cesti poput životinja ili osoba koje prelaze cestu ili zaustavljenog automobila. Tada bi se zaslon na vjetrobranu ispred vozača aktivirao te poput holograma prikazivao ono što se događa do 300 metara ispred automobila u dubokom mraku. Danas je većina luksuznih automobila poput Lexusa, Cadillaca, Mercedesa, BMW-a, Audija,Infinitija,Lincolna i ostalih opremljena ovakvim sustavima koji uvelike doprinose sigurnijoj vožnji.