Kompakti za one s istančanim ukusom: Alfa Romeo Giulietta vs. Honda Civic vs. Volvo V40

Jedna od najčuvanijih tajni automobilske industrije jest stvarna cijena proizvodnje vozila. S napretkom tehnologije u procesima proizvodnje "tvorničke cijene" automobila zasigurno padaju, no kupci od toga imaju malo koristi. Implementiranje sve više funkcija u nove automobile omogućuje postizanje viših tržišnih cijena, a pri tome se malo tko pita jesu li te dodatne funkcije doista i potrebne?

Pomodne novotarije katkada toliko zasjenjuju osnovnu namjenu automobila (a to je vožnja) da se čini kako su izmišljene samo radi maskiranja evidentnih, banalnih manjkavosti modela poput neudobnih sjedala ili skromnog prtljažnika. No, u doba kada ljudi najveći dio vremena provode zureći u zaslone raznih elektronskih uređaja, ne možemo od njih očekivati pronicljivost višega stupnja. A za prepoznavanje banalnih obrazaca poput skučene putničke kabine ili aljkavo projektiranog podvozja potrebno je posjedovati i ponešto oldschool inteligencije.

No, nije sve tako crno! Neke marke i dalje drže kako se do užitka u vožnji dolazi stiskanjem papučica, izmjenom stupnjeva prijenosa i okretanjem upravljača, a ne tipkanjem po zaslonu na središnjoj konzoli, s ciljem skupljanja što više lajkova. I budimo pošteni, neke od novotarija (u prosjeku jedna od tri :-) ) doista imaju smisla i pozdravljamo što se ugrađuju u automobile.

Uvod koji ste upravo pročitali djelomično se odnosi i na ovdje okupljene modele: Alfa, Honda i Volvo nisu istinski "premiumi", mada bi to silno željeli postati, a modeli Giulietta, Civic i V40 zacijelo su automobili za uživanje u vožnji, mada taj užitak (više) nije maksimalan. I konačno, ova vozila cijenom ipak ciljaju na inteligentniju populaciju kupaca, one koji ne padaju na pomodne izmišljotine i nisu spremni progutati baš sve marketinške smicalice.

Volvo je najmlađi član ovoga trija. Ima pune tri godine tržišnog staža, ali još nije dobio uputnicu za plastičnog kirurga, radi zatezanja bora. Brojčana oznaka "40" može biti varljiva, posebno onima koji ga stavljaju uz bok predstavnika stare serije 40, pa i (prastare) serije 400. U biti, V40 je prilično "kompaktan" automobil, više iznutra nego izvana i ne pruža bitno više prostora od nedavnog Volva C30. Razlika je u dodatnom broju vrata i većem prtljažniku, no po dimenzijama putničke kabine V40 zaostaje primjerice za jednim Golfom ili Focusom.

Po pitanju prostranosti konkurenti najmanjeg Volva bili bi BMW serije 1 i Mercedes-Benz A klase, međutim švedska marka s ovim proizvodom ne može parirati spomenutim njemačkim brendovima. Reflektira se to i kroz donekle povoljniju cijenu, mada se ne možemo oteti dojmu kako Volvo sa svojim najmanjim modelom izvrsno zarađuje!

Pazeći da emocije ne pobijede razum, biramo verziju koju pokreće ekstremno "šparan" i milijunski dokazani 1,6-litreni D2 dizelaš koji vuče korijene iz HDi/TDCi motora, iz brojnih modela PSA grupe i Forda.

Volvo V40 se ističe estetskim rješenjima, ima krutu karoseriju i izvrsnu ergonomiju vozačke pozicije. Prenosi tradicionalni Volvov osjećaj pouzdanosti i sigurnosti, ali za prosječnu obitelj je za nijansu premali. U štedljivoj vožnji je među najboljima, istodobno razvijajući solidne performanse. Cijena mu nije jača strana jer osnovna dizelska izvedba stoji gotovo 200.000 kuna.

Nastavimo s Japancem. Precizna i dinamična vožnja stare su Hondine odlike. Sadašnji Civic nije mnogo napredovao u odnosu na prošlu generaciju iz jednostavnog razloga – stari model je bio izniman! Vozači koji cijene inženjersku preciznost tehničke izvedbe i oni s bogatim iskustvom za upravljačima sportskih kompakata smjesta će to zapaziti. Lakoća s kojom Civic starta, ubrzava i koči, prolazi zavoje i pretječe doista je na razini premium automobila usporedive snage i sličnih dimenzija.

Sve to upakirano je u dizajn pun avangarde i sporta, u formi Hondinog "prizemljenog svemirskog broda". Nedavni redizajn nije donio promjenu stila, koji je u ovome slučaju besprijekoran. O estetskoj zrelosti japanske marke govori činjenica da na automobilu ne postoji nijedan kromirani element. Poznato je da krom ne izražava sportski duh, a često djeluje i kičasto, iako mnoge marke smatraju upravo suprotno.

Putničku kabinu je teško opisati u nekoliko riječi. Instrument-ploča s analogno-digitalnim prikazom u dvije razine na prvi pogled djeluje nedokučivo i kaotično, posebno onima koji su propustili priliku upoznati tu stranu prethodne generacije Civica. No, kaos se s prvim kilometrima pretvara u koherentnu i inteligentnu cjelinu koja se na najbolji način opisuje riječju "cockpit". Avangardna izvedba pritom nimalo ne umanjuje užitak vožnje; dapače, unaprjeđuje tu aktivnost.

Iznenađenje je da bolid Civicovog kalibra raspolaže s tako prostranim prtljažnikom. Radi se o enormnih 477 litara u standardnom položaju stražnjih sjedala i bez rezervnog kotača. Honda ga nadomještava kitom za privremeni popravak gume. Varijabilnost je, zahvaljujući preklopivoj stražnjoj klupi čija se sjedalna površina može i uspraviti, natprosječna.

Voziti Hondu je veliki gušt. Idealna motorizacija je 1,6-litreni i-DTEC sa 120 KS – mada po prirodi nije eksplozivan, ovaj dizelaš ima dovoljno snage i ostaju mu solidne rezerve. Uz preporučljivi paket opreme Sport takav Civic već košta više od 200.000 kuna.

I šećer na kraju, barem prema našem mišljenju: Alfa Giulietta više nije mlada, ali uvijek je bila i ostat će – dama. Kompaktni model milanske marke originalno je predstavljen prije pet godina, a lani je blago prerađen. Facelift je donio tek sitne dizajnerske izmjene na Giuliettinoj vanjštini, a ostale novosti skrivene su u unutrašnjosti vozila ili pod limom. Giulietta je od prvoga dana vizualno unikatna, a sada je tehnološki savršenija, brža i nešto štedljivija.

Giuliettin dizajn počiva na smjernicama koje je definirala supersportska Alfa 8C, a za masovnu primjenu konkretizirao model MiTo. Pri tome mislimo na prednji kraj koji u usporedbi s prethodnicom, Alfom 147 prikazuje potpuno novu dizajnersku interpretaciju. Proporcije su idealne, onakve kako to samo Talijani znaju pogoditi. Straga Giulietta miješa značajke različitih stilova pa se možda i ne čini dovoljno originalnom Alfom. Stražnja svjetla postaju zanimljiva i za njih se lijepe pogledi tek po mraku, kada otkriju raskoš stila i LED tehnologije.

Interijer je privlačan, mada djeluje nedovoljno alfistički, a više luksuzno fiatovski. Kako bilo, ergonomija je sjajna, sa savršeno oblikovanim sjedalima i upravljačem s aluminijskim umetkom, crnim, bijelim ili crvenim šavovima. Na instrumentima piše: Giri x 1000, Acqua, Olio – očito, ovo je talijanski automobil.

Najzanimljiviji prekidač u Giuliettinom cockpitu je onaj oznake DNA i služi za odabir stila vožnje. Njime se podešavaju parametri koji utječu na mjeru izraženosti sportske vožnje, kao što je izravnost upravljača, spontanost odaziva motora i, općenito, način reagiranja elektronike.

Ponuda motora i paketa opreme je široka, a cijene startaju već od 150.000 kuna. Racionalni odabir motora je 1.6 JTD 105, ali vrijedi razmisliti i o mnogo sportskijem 2.0 JTD 150. Oba dizelaša su među najboljima unutar svojih kategorija i uz visoki paket opreme Distinctive stoje 169 odnosno 181 tisuća kuna, što je respektivno.

Zbog ekskluzivnog izgleda, odličnih motora i jedinstvene aure koja i danas okružuje sve Alfine modele, a uzevši u obzir i iznimno povoljnu nabavnu cijenu automobila, bez mnogo razmišljanja Alfu Romeo Giuliettu proglašavamo preporukom tjedna! Svi individualci koji očijukaju s jednim od malobrojnih predstavnika semi-premium kompaktne klase u Giulietti će pronaći izazov i zadovoljstvo, baš kao i s pravom ženom, u stvarnom životu.

No, šoping unutar ove kategorije dozvoljava i alternativna razmišljanja – smijete kalkulirati s više emocija i manje racija. Izbor treba prepustiti srcu, čak i ako nije Cuore Sportivo. Jamčimo da nećete pogriješiti ni s Hondom, ni s Volvom, ali odluka mora biti vaša.

Napomena: navedene cijene vrijede na dan objave članka.