Gdje su najbolji, a gdje najgori rabljeni auti u Europi

Kupnja rabljenog automobila često ovisi o jednom ključnom pitanju: koliko je vozilo stvarno korišteno i koliko je puta promijenilo vlasnika. Novo europsko istraživanje pokazuje da razlike među državama mogu biti iznenađujuće velike i da zemlja porijekla rabljenog vozila može igrati važnu ulogu u procjeni rizika. Istraživanje je provela tvrtka carVertical, koja se bavi analizom povijesti vozila i podataka o kilometraži, vlasništvu i oštećenjima, a rezultati otkrivaju gdje se u Europi nalaze "najbolji", ali i potencijalno najrizičniji rabljeni automobili. Prema podacima, vlasnici u Hrvatskoj u prosjeku prijeđu 67.861 kilometar prije nego što prodaju automobil, što je ispod europskog prosjeka od 75.928 kilometara. To sugerira da automobili na domaćem tržištu u pravilu nemaju ekstremnu kilometražu, iako se i dalje voze dovoljno da stanje vozila uvelike ovisi o održavanju i stilu vožnje. Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se zemlje u kojima se s jednim automobilom prelazi znatno više kilometara. Poljska prednjači s prosjekom od gotovo 113.000 kilometara po vlasniku, a slijede Slovačka i Portugal s više od 108.000 kilometara. Takvi podaci upućuju na intenzivnije korištenje vozila, ali i na činjenicu da vlasnici u tim zemljama automobile zadržavaju dulje. Najmanje kilometara po vlasniku bilježe Srbija, Ukrajina i Mađarska. Iako to na prvi pogled zvuči pozitivno, kratko razdoblje vlasništva često znači da se automobili češće preprodaju, što može povećati rizik od zanemarenog održavanja ili skrivenih problema. Važan pokazatelj je i koliko dugo vozači zadržavaju isti automobil. U Hrvatskoj je prosjek četiri godine, dok Portugalci isti automobil voze više od sedam godina, a Poljaci nešto više od šest. Najbrže promjene vozila događaju se u Srbiji i Ukrajini, gdje se automobili u prosjeku mijenjaju svake godine. Kombinacija čestih promjena vlasništva i visoke godišnje kilometraže pokazala se kao najrizičnija. Upravo zbog toga istraživanje upozorava na povećan oprez pri kupnji rabljenih vozila iz zemalja poput Češke, Finske, Španjolske i Ukrajine, gdje se automobili relativno brzo prodaju, ali se pritom intenzivno koriste. S druge strane, najmanji rizik zabilježen je kod vozila iz Njemačke, Litve, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva. U tim državama vozači dulje zadržavaju automobile i prelaze umjeren broj kilometara godišnje, što statistički povećava šanse da su vozila bolje održavana.Zaključak istraživanja je jasan: niska kilometraža sama po sebi nije jamstvo dobrog rabljenog automobila, kao što ni veća kilometraža ne znači nužno lošu kupnju. No kombinacija podataka o kilometraži, trajanju vlasništva i zemlji porijekla može biti važan alat za smanjenje rizika, posebno na sve kompleksnijem europskom tržištu rabljenih vozila.