Hyundai Elantra vs Mazda 3 vs Toyota Corolla

Nakon prošlotjedne usporedbe renomiranih kompakata u izvedbama nižeg cjenovnog segmenta s malenim benzinskim turbomotorima, i ne tako davno objavljenog teksta o kompaktnim obiteljskim karavanima s dizelskim pogonom, na redu su kompaktni sedani. Okvirni budžet iznosi 150.000 kuna, a zauzvrat se očekuje solidna, dugotrajna i ekonomična obiteljska limuzina.

Ova je kategorija posebno omiljena u istočnim krajevima Europe, ali i istočnije – u Turskoj, Ukrajini, Rusiji. Hrvatska tu nije iznimka. U navedenim regijama još uvijek vlada uvjerenje kako je "pravi" automobil limuzinskoga oblika, dakle s trovolumenskom karoserijom. Uporište ove teze pronalazimo u povijesti motorizacije spomenutih dijelova svijeta, kada se zbog ograničene kupovne moći (i drugih strogih ograničenja) o takvim automobilima moglo samo sanjati. A dobro je poznato da je Mercedes u to vrijeme proizvodio samo limuzine.

Premda limuzinska forma ima određene prednosti, posebno u pogledu luksuznosti i čvrstoće karoserije, ona ima i svoje nedostatke – primjerice nepraktičan (uzak) otvor prtljažnika i manju slobodu varijabilnosti putničke kabine. Niža pozicija sjedenja za neke je vozače mana, a za neke vrlina. Ali bez obzira na sve to – ako je dobro složena i ako je dovoljno prostrana, limuzina može biti jako-jako dobra!

Povoljan omjer cijene i "metraže" robe koja se za istu dobije također je na strani kompaktnih sedana. Povod za ovaj usporedni test bila je nedavna prezentacija obnovljene Toyote Corolle, najprodavanijeg automobila u svijetu, s blizu pedeset milijuna prodanih primjeraka. Corolla iz 2013. godine skladno je (re)dizajnirana. Zadržala je svoje stare pozitivume i dodala neke nove, uz cijenu koju se nije pretjerano diralo.

Kao prvi logičan Corollin suparnik nameće se nova Hyundai Elantra. Svatko tko je upoznao ovaj automobil složit će se da ga bez imalo ustezanja možemo staviti uz bok spomenutoj automobilskoj legendi. Jedino u čemu Elantra (malo) zaostaje jest slava koju Corolli donosi spomenuta višemilijunska tiraža prodanih primjeraka. Ali u svakodnevnici je to posve nebitan "nedostatak".

A treći kandidat? Dugo smo ga tražili: prirodni konkurent ovoj dvojici bio bi Renault Fluence ali se više ne proizvodi. Nasljednik, Megane Grandcoupe još nije stigao na tržište. Fiat Tipo je okej "faca", ali igra u nižoj ligi (iako tek za nijansu nižoj), dok je trojac Citroën C-Elysée / Peugeot 301 / Dacia Logan još niža klasa. Veterane iz Opela i Forda (Astra, Focus) nismo htjeli uznemiravati poštujući tezu kako u starosti ne godi biti proglašen gubitnikom. Konačno – odlučili smo se za finog frajera: na sučeljavanje smo pozvali Mazdu 3 sedan.

Mazda3 je inženjerski najdotjeraniji i najpromišljeniji automobil ovdje, ali po praktičnim osobinama za dlaku zaostaje. Na primjer, najveći prtljažnik ima Elantra (458 l), zatim slijedi Corolla (452 l) pa tek onda Mazda (419 l). Dodajmo kako Elantrin prtljažnik osim veličinom prednjači i pravilnim oblikom. Jedna napomena na ovu temu: Toyota u svojim prospektima i na službenoj web-stranici veličinu Corollina prtljažnika opisuje sa 530 litara, ali to nije uobičajenom, službenom VDA metodom izmjerena vrijednost (kao kod druga dva kandidata) pa se ne može uzeti u obzir kod usporedbe.

Krećući dalje, dolazimo do stražnje klupe – i opet je Hyundai na čelu, mada ga od Toyote dijele tek centimetri. Klupa je udobna i dovoljno duboka za odrasle osobe, a ima i središnji naslon za ruku. Krov je dovoljno visoko, a nasloni za glavu su idealno podesivi. Corolla je gotovo na istim pozicijama, a Mazda opet zaostaje – iako je najdulja ovdje (4620 mm), u kabini je malo manje prostrana od druge dvojice.

U prvom se redu odlično sjedi u sva tri vozila. Ergonomija ne daje prednost nijednome od njih, ali sveukupno kod sve trojice ostavlja iznimno pozitivan dojam. Mazda je tu stilom sportska, Toyota japanski konzervativna (i na momente nespretna), a Hyundai njeguje "casual" europski stil – uz vidljivu inspiriranost armaturnom pločom Seat Leona. I tako, korak po korak, stigosmo i do prednjeg kraja vozila, gdje čuči motor.

Ako ste mislili da sada slijedi filozofska rasprava o odabiru vrste motora, prevarili ste se. Odmah ćemo se složiti da je ovakvom automobilu neophodan nenametljiv ali snažan i povrh svega štedljiv dizelski motor. Nije to naše osobno uvjerenje nego opredijeljenost tržišta koje izbjegava krajnosti i priklanja se zlatnoj sredini. Tu sredinu kod ovdje okupljenih automobila neće biti teško pronaći: zajednička im je osobina da je svaki od njih raspoloživ s točno jednim dizelskim agregatom. No, postoje određene razlike.

Kada govorimo o motoru, kupac će klasičnu, konfekcijsku robu najprije pronaći na Toyotinoj polici: jedini dizelaš ujedno je i najbolji takav stroj koji je Toyota ikada ugradila u neki svoj model Corollina kalibra. Iako takozvani 1.4 D-4D sa 90 KS na papiru djeluje skromno, u praksi se pokazao ugodnim, tihim i vrlo štedljivim partnerom. Ako vam se u životu ne žuri, ovo je pravi motor u pravom automobilu – za vas.

Ali ako volite barem nekada izvesti jedan hitriji manevar ili Vas često čekaju stotine dosadnih autocestovnih kilometara, preporuka ide prema druga dva modela. Hyundaijev 1.6 CRDi sa 136 KS najtiši je član ekipe, spreman solidno povući od niskih okretaja bez obzira koliko strma bila uzbrdica. Mazdin dizel je za klasu jači i za tri klase veći: iz pune 2,2 litre razvija 150 KS, ali to ne znači da je imalo rastrošniji od konkurenata.

Mazda je dizelsku tehnologiju dotjerala do savršenstva pa CD150 agregat ispunjava Euro 6 normu bez potrebe za ubrizgavanjem uree (odnosno ne koristi AdBlue i slične aditive). Ali nekakvo šesto čulo automobilskog novinara sugerira mu, dok sjedi za upravljačem Trojke, da je Mazda "rođena" za benzinski motor, a mi tražimo dizelsku obiteljsku limuzinu... Ostanemo li ipak braniti Mazdina naftaša, preprekom postaje cijena koja za najjeftiniju Trojku s "CD" motorom iznosi preko 170.000 kuna – što je daleko izvan zamišljenih okvira.

U igri dakle ostaju Hyundai i Toyota. Obje marke ih nude s po pet godina tvorničkog jamstva. Za situaciju u kojoj tražimo automobil za privatnog kupca, za vremenski period od najmanje pet godina, Elantra nam se po mnogim detaljima čini privlačnijom opcijom od Corolle: ima bitno više snage, suvremenijeg je dizajna (citira stil uglednog modela i40), veća je i prostranija, marginalno udobnija i s modernijom instrumentnom pločom.

U drugu ruku, Toyota ima ljepši (i veći) središnji zaslon koji je vrlo praktičan dok prikazuje sliku kamere za vožnju unatrag (podržano u oba automobila) i nešto je jeftinija. Ipak, Elantrina pozitivna dinamička svojstva i samouvjeren nastup, uz već spomenut raskoš putničke kabine osiguravaju joj dovoljnu prednost za pobjedu. Konačno, cijenom od oko 150.000 kuna za natprosječno bogat, drugi po redu paket opreme ne izlazi iz zadanih financijskih okvira. Bravo, Hyundai!

Napomena: navedeni iznosi su službene cijene opisanih modela bez dodatne opreme i vrijede na dan objave članka. Redovna cijena Toyote Corolle iznosi 151.900 kuna, a cijena navedena u tablici je akcijska cijena važeća na dan objave članka.