Peugeot 3008 vs Seat Ateca vs Toyota C-HR

Početkom novog milenija idealno obiteljsko vozilo imalo je siluetu jednovolumena. Negdje 2008. godine Nissan je svijetu pokazao kako to ne mora biti tako. Qashqai je redefinirao ukus publike, a obiteljsku notu Japanci su potkrijepili produljenom izvedbom Qashqai +2.

Kompaktna crossover i SUV vozila nizala su se jedno za drugim i u pokret su se uključivale sve marke. Premda se čini da smo u ovome trenutku dosegli kulminaciju crossover/SUV trenda, budućnost nam donosi još raznovrsnije obrade teme, što se može iščitati i iz DNA kôdova ovdje okupljenih modela.

Prije nego li se posvetimo prezentiranim kandidatima, osvrnimo se na još jedan trend, štoviše nametnutu restrikciju, nastalu zahvaljujući domišljatosti i kreativnom pristupu ispunjavanju ekoloških normi od strane najveće europske marke, Volkswagena. Sramotna i do sada najcrnja epizoda u povijesti njemačke marke veže se uz tzv. Dieselgate odnosno skandal s manipuliranjem štetnih emisija kod dizelaša.

Ne morate znati sve detalje kako bi vam bilo posve jasno čega se to "sjajnoga" VW bio dosjetio, a za što sada plaća visoku cijenu, ne samo u tvrdim valutama. Ukratko, priča oko lažiranja štetnih emisija oslabila je imidž čitavog VW koncerna i u javnosti uzburkala puno prašine (ili sitnih čestica?). Ceh plaća cijela autoindustrija, s posljedičnim, postupnim napuštanjem dizelske tehnologije – zbog neisplativosti.

Naime, najavljuju se sada strožiji ekološki kriteriji koji će, s jedne strane omogućiti da stanovnici ove planete prežive (na duži rok) uz veće izglede, a istovremeno će dizelska vozila poskupjeti do mjere kada u nižim kategorijama više neće biti ekonomski isplativo investirati u takvo vozilo samo zato jer malo "bolje povuče" i manje je žedan goriva. Bit će zanimljivo pratiti kada će se koje marke odlučivati na sudbonosni korak: da je došao trenutak da se dizelašima kaže – Auf nimmerwiedersehen! Ili u prijevodu: Goodbye forever!

Među takvim proizvođačima su već danas, na primjer Toyota i Volvo. Stava su da više nema svrhe investirati u razvoj novih dizelskih motora, a postojeći – dok se traže, neka se i prodaju. Ostale marke su nešto inertnije, ali sigurno se svaka od njih aktivno bavi ovom problematikom i smišlja strategiju razvoja odnosno ekspanzije u narednom roku, ne stavljajući bitan naglasak na dizelski pogonski sklop.

Upravo zato nije čudno da će dva od tri ovdje prikazana noviteta iz pulsirajuće kompaktne crossover/SUV klase ukrstiti mačeve u svojim dizelskim verzijama. Točno je, Seat Ateca i Peugeot 3008 nude se i u određenim benzinskim inačicama, ali u takvim konfiguracijama nisu osobito privlačni (Ateca s 1.0 i 1.4 TSI motorima) ili su iracionalno skupi (3008 s 1.6 e-THP). Uostalom, kupac će u prodajnom salonu ionako prvo pitati koliko stoji osnovni dizelaš! Pa krenimo redom.

Peugeot 3008 prvi je pravi SUV francuske marke. Prethodni pokušaji temeljili su se na suradnji s Mitsubishijem i zapravo bili "maskirane" izvedenice ASX-a i Outlandera. Jedina vlastita kreacija upitne vizualne kakvoće, a zapravo mješanac između monovolumena i crossovera, nije ispunio očekivanja, ali je prvi ponio oznaku 3008.

Slijedilo je ono neizbježno: Peugeot je okrenuo novu stranicu pa današnji 3008 sa svojim istoimenim prethodnikom nema ništa zajedničko. Drskog pogleda i mišićavog nastupa djeluje poput moćnog poluterenskog vozila, ali to zapravo nije. Karoserija oštrih rubova postavljena je na modularnu EMP2 platformu koja služi i pod modelima 308 ili Citroën C4 Picasso, a s vremenom će ga koristiti i budući modeli. No, ova baza ne omogućava opciju pogona na sve kotače što bi pravo SUV vozilo ipak moralo moći ponuditi, barem zbog imidža. Statistički, dvije trećine europskih kupaca kompaktih crossover/SUV vozila odlučuje se za pogon samo na prednje kotače. Ali što je s ostalom trećinom?

Peugeot je relativno kasno prihvatio činjenicu da obiteljsko vozilo budućnosti nije monovolumenskog tipa, no bolje i to nego nikad. S razvojem 3008-ice započelo se u nezgodno vrijeme, kada je Peugeot, kao marka, bio na rubu opstanka, no uz pomoć snažnih financijskih injekcija to je razdoblje za nama. Možda smo i zato na model 3008, u formi SUV-a, tako dugo čekali.

Prostranost kabine je izvrsna. Prvo u oči upada stil modernog i futurističkog uređenja putničkog prostora, s naglaskom na kokpit. Široka središnja konzola i armaturna ploča presvučena tekstilnom metražom neuobičajeno je rješenje koje pruža osobit vizualni doživljaj, a u funkcionalnom pogledu je sasvim na mjestu, ako ne postavimo pitanje eventualnog čišćenja i održavanja.

Suverenost kojom 3008 vozi je impresivna, ali vidljivost prema van nije. Srećom postoji kamera za vožnju unatrag (uz doplatu). Također, udobnost u vožnji (kako ovjesa tako i akustike) dobra je samo dok je i podloga kvalitetna – a po neidealno asfaltiranim gradskim ulicama podvozje ima tendenciju poskakivanja i lupanja, posebno ako preko neravnina prelazite skrećući, s donekle zakrenutim upravljačem.

Iz ponuđene palete je razvidno kako Peugeot pruža prednost 1,6-litrenom HDi motoru sa 120 KS. S obzirom na cijenu, performanse i potrošnju to je idealan agregat između tri moguća motora, no isto tako ni u čemu nije referentan. BlueHDi 120 u određenim okolnostima može imati poteškoća s relativno visokim i ne baš laganim automobilom. Na primjer kada je isti solidno opterećen (ljetovanje, skijanje) ili kada autocesta ode u brdo. Neće posustati, ali poneki dodatan "konj" u ergeli tada ne bi bio višak. No s obzirom na ciljanu skupinu i primjenu, 3008 BlueHDI 120 uspješno brani svoju poziciju.

Pročitajte test Peugeot 3008 2.0 BlueHDi 180 GT

Sličnu motorsku opciju predviđa i Seat. 1.6 TDI sa 115 KS praktički je kopija francuskog stroja, istina nešto novijeg datuma nastanka. Malo je i mirniji i tiši, a zahvaljujući lakšoj Atecinoj karoseriji, u rukama entuzijasta može biti i mrvicu štedljivji.

Kao što je to slučaj s 3008 kod marke Peugeot, i Ateca je Seatov prvi istinski SUV. Odlično su ga zamislili i s obzirom na hijerarhijska pravila unutar grupe (Porsche, Audi, VW, Škoda i Seat) vrlo dobro i realizirali. Privlačan je i funkcionalno posve zadovoljava, makar u kabini neodoljivo podsjeća na Leon. Podsjetimo, 3008 je individua za sebe, bez obzira na to promatramo li ga izvana ili iznutra.

Na početku teksta smo apostrofirali Volkswagenovu "slobodnu interpretaciju" ispunjavanja ekoloških normi, no sada moramo izreći da je, osim spomenutoga, Volkswagen i majstor dobrog uravnoteženja automobila. Seat Ateca se vozi ugodno i dinamično, kada treba i meko, lako i tiho. Kada nam se žuri, dovoljno je hitra, aktivna i pri tome uvijek solidna. Sve je to okej dok ne pogledate serijsku opremu: nažalost Ateca s drugim po redu paketom Style izgleda dosta bazično, a i poneka stavka korisne opreme joj nedostaje – primjerice kamera za vožnju unatrag dostupna je jedino uz Business paket, uz daljnju doplatu od 6300 kuna. A odlukom za paket više razine morali bismo se odreći dodatne novčane svote.

Pročitajte test Seat Ateca 1.6 TDI 115 Style

Osim dizajna i sveukupno ujednačene kvalitete ne stoje drugi argumenti uz Atecu. Ne nudi ništa više nego i gomila drugih konkurentnih crossover/SUV modela, posve novih i nešto starijih, među kojima je pouzdano mjerilo još uvijek Nissan Qashqai. Ipak se mora priznati kako ljubitelji marke Seat neće ostati zakinuti. Ali što je s vozačima drugih marki? Dakako, izbor u ovom segmentu je više nego šarolik, a cijene uglavnom složene tako da odluka ne pada lako.

Potvrđuje to primjer trećeg natjecatelja: C-HR je, nakon tko zna koliko godina, prva Toyota koja će velikom broju promatrača odmah zapeti za oko i ostaviti pozitivan dojam. Futurističkog izgleda i dobro uklopljenih detalja (naglasak je na svjetlima) C-HR privlači poglede i gradi imidž.

Toyota je, u neku ruku, začetnik kompaktnih SUV vozila – stariji se sjećaju lavine interesa koju je inicirao RAV4 prve serije. Iz generacije u generaciju, RAV je rastao i jačao, i bilo je samo pitanje vremena kada će se Toyota odlučiti na dodatni crossover model kategoriju ispod. Dugo se očekivalo nešto poput C-HR-a, a kada je konačno stigao, mnoge je iznenadio. Ne svojim dolaskom, nego svojim karakterom.

Ne samo dizajnom nego i dinamikom vožnje C-HR nema Toyotine gene. Često titulirana kao "penzionerska" marka, Toyota predstavlja benchmark trajnosti, tehnologije i praktičnosti. Ali s C-HR-om se to mijenja u korist vozačkih užitaka kakve inače očekujemo (i dobivamo) od uspješnijih artikala sa značkom Alfe ili Mazde. Nije ni čudo: zasluge za dinamičnu vožnju ima TNGA platforma koja je omogućila da se brojni elementi postave što je moguće bliže kotačima i tako težište vozila spusti 25 posto niže u odnosu na Prius.

Toyota je daleko najnapredniji model u ovome trojcu: najlakša je, a tek sporadično i marginalno manje prostrana – drugim riječima posve dovoljna za normalne obiteljske potrebe. Naglašavamo, nisu u pravu oni koji C-HR stavljaju uz bok Mazdi CX-3 ili Nissanu Juke. Izmjerite ga izvana i iznutra i složit ćete se – za cijeli je konfekcijski broj veća od njih, apsolutno u klasi Qashqaija. Jedina ozbiljna zamjerka odnosi se na ogromne stražnje nosače krova (C-stupove) koji osjetno ograničavaju vidljivost. Treba biti oprezan pri promjeni voznog traka, a što se parkiranja tiče, kamera je sastavni dio serijske opreme.

C-HR već od drugog paketa opreme nudi sve one stavke koje rečenicu "slika je simbolična" čine suvišnom. Detalji poput 17-colnih aluminijskih naplataka, sustavi prepoznavanja prometnih znakova, senzori za kišu i mrak, dvozonska automatska klima, elektrokromatsko unutarnje zrcalo, spomenuta kamera za vožnju unatrag kao i neke druge sitnice kod konkurenata se mjere dodatnim doplatama.

Toyotu pokreće maleni turbo benzinac dovoljne žustrine i ugodnog tonaliteta. Kao što smo u uvodu spomenuli, Toyota postupno odustaje od dizelaša i umjesto njih nudi provjerenu i ekonomičnu hibridnu tehnologiju. Hibridni C-HR bi, uz isti paket opreme, stajao oko 200 tisuća kuna što je više od konkurentskih dizelaša, ali u toj cijeni je sadržan i automatski mjenjač koji bi cijene konkurenata nivelirala na jednak iznos. Financijski, dakle, imamo čistu pat poziciju.

Pročitajte test Toyota C-HR 1.2 Turbo 116 C-ult

No, nije C-HR-u neophodan hibrid da bi bio ekonomičan: vozeći ga s 1,2-litrenim "turbakom" u njemu smo najviše uživali, a konačan ceh na benzinskoj crpki nije nas oneraspoložio. Pogledajte koliko je i u startu jeftiniji i koliko više opreme nudi pa ćete lako zaključiti da danas, u ovoj klasi, dizelaš nije jedina živuća opcija.

Osim toga, Toyota ima najbolje jamstvo i prepoznata je kao marka koja proizvodi najkvalitetnije automobile pa nam ne pada teško C-HR-a proglasiti pobjednikom ove male usporedbe "narodnih" SUV modela. Naravno, neće pogriješiti ni oni koji svoje novce poklone bilo Peugeotu, bilo Seatu, ali birajući bez predrasuda i (lažnih) uvjerenja, isključivo temeljem činjenica i osobnog doživljaja stečenog vožnjom sva tri modela, naš je izbor – ponavljamo – Toyota C-HR!

Napomena: navedeni iznosi su službene maloprodajne cijene vozila na dan objave članka.