Koga odabrati za kupnju: Opel Corsa, Renault Clio ili Volkswagen Polo?

Nešto starijoj populaciji vozača s ovih prostora legendarni je Fićo (točnije, Zastava 750) prvo godinama bio san, a nakon toga i jedino moguće ostvarenje sna o vlastitom automobilu. Da, bila su to neka druga vremena, ali Jadransko more se i prije pola stoljeća jednako bistro sjajilo na ljetnom suncu, a iz Zagreba i ostalih kontinentalnih gradova se svakoga ljeta odlazilo na more – kao što to prakticiramo i danas. Doduše, relacija Zagreb-more-Zagreb bi se "odrađivala" jedanput, eventualno dvaput godišnje, a ne deset i više puta (čak i za vikend), kao danas! Ali tada nije postojala nikakva autocesta, a na Jadranskoj je magistrali asfalt tek očvrsnuo.

Pitate se čemu ovaj nostalgičan uvod? Eto, da vas podsjetimo na to kako je u šezdesetim i sedamdesetim godinama izgledalo kada su na tisuće obitelji odlazile na zasluženi godišnji odmor. Mahom su putovali malenim "Fićekom" čiji je motor razvijao jedva 25 konjskih snaga i koji nije imao ni električnu ventilaciju, a kamoli klima uređaj! U Fiću su – pored tate, mame i dvoje malodobne djece – stale tek dvije osrednje putne torbe. No, u nedostatku boljeg automobila Fićo je sasvim solidno služio svrsi i nikome nije padalo na pamet ostati doma jer je, kao prijevozno sredstvo, posjedovao tek "gradski automobil"!

Vratimo li se u današnje vrijeme i proanaliziramo li što sve nude i čime su sve opremljeni suvremeni predstavnici "gradske klase", poput Corse, Pola ili Clija, dolazimo do zaključka da su u usporedbi s Fićom, Peglicom i Spačekom to u najmanju ruku svemirske letjelice! S ciljem da pronađemo idealno gradsko vozilo s kojim će biti zabavno otputovati i na ljetovanje, stavili smo pod povećalo spomenute modele u izvedbama s petorim vratima, pokretane benzinskim turbomotorima s downsizing tehnologijom i opremljene solidno zaokruženim paketima serijske opreme.

No, opravdanje za sučeljavanje upravo ova tri modela možemo dati i temeljem brojčanog i prema tome apsolutno preciznog podatka: prema statistici koja je u ovome trenutku dostupna, u Hrvatskoj su u prva četiri mjeseca tekuće godine Opel Corsa, Volkswagen Polo i Renault Clio bili najprodavaniji modeli iz B-segmenta, redom s 528, 499 i 402 registriranih primjeraka. Skupa zauzimaju tržišni udio od punih 12 posto! Razlog više da ih usporedimo i doznamo tajnu njihova uspjeha.

Krenimo s najtraženijim članom trojca, Opel Corsom. Nova generacija je ispolirana do visokog sjaja pa se na prvi pogled doima kao posve novi automobil. No, daleko od toga da se u stvaranje Corse E* krenulo "od praznog lista papira" (*ispravan način označavanja različitih generacija Opelovih modela obavlja se uz pomoć slova latinične abecede)! Pažljiviji promatrači odmah uočavaju da se temelji na prethodniku, a "privid svježine" postignut je primjenom određenih modifikacija te vještim uklapanjem modernih detalja.

Naravno, Opel se žestoko protivi tvrdnji da je aktualna Corsa zapravo temeljit redizajn prethodne serije. Duboko su uvjereni, i štoviše, nastoje uvjeriti sve oko sebe kako je ovo posve nova generacija njihovog gradskog bestsellera. Neka im je! Konačno, svakoj marki je dozvoljeno slobodno tumačiti što u svojoj modelskoj politici smatra redizajnom, a što novim modelom. Naša je zadaća čitatelje upoznati sa stvarnim stanjem stvari, a na kraju će o svemu ionako odlučiti tržište.

Dakle, platforma Corse E seže u davnu 2006. godinu i nastala je iz već zaboravljene suradnje između dvaju divova automobilske industrije, GM-a i Fiata. Koristili su je tada posve novi modeli Corsa D i Grande Punto, a iz istoga su razdoblja naslijeđeni i Fiatovi 1,3-litreni MultiJet dizelski motori koji se ugrađuju u današnju Corsu. Podjednake dimenzije kabine odnosno veličina prtljažnika u prošloj i novoj Corsi te podudaran međuosovinski razmak i bočna silueta vozila također svjedoče kako je "nova" Corsa zapravo temeljito obnovljen prethodni model. Potvrdit će to i modelski ciklus koji u ovome slučaju sasvim sigurno neće trajati uobičajenih šest godina, nego bitno kraće.

No, sve izrečeno ni u kojem slučaju ne znači da Corsa kao Corsa nije dobar automobil! Mada od navedene količine od petsto i nešto prodanih primjeraka u najboljem slučaju tek polovica pripada novoj seriji, Corsi u prilog govori i činjenica da je mnogo češće odabir individualnih kupaca nego tvrtki. A privatni kupac je taj koji tržišnu ponudu odmjerava isključivo prema kvaliteti, konkurentnosti i isplativosti. Kupuje vozilo za sebe, a ne za svojega zaposlenika i – što je najvažnije – plaća vlastitim, zarađenim novcem.

No, koju Corsu mu možemo preporučiti? Naravno, onu koja je sazdana od što više novih komponenti! Za početak valja zaboraviti atmosferske Twinport Ecotec benzince koji su tromi i ne odviše ekonomični. I dizelaši su bučniji i za današnje pojmove djeluju "hrapavo" – mada je to za ovu usporedbu irelevantno. Zato ćemo kao pogonski agregat odabrati novi jednolitreni trocilindrični turbobenzinac s 90 KS koji se (u nešto snažnijoj izvedbi) već potvrdio u urbanom lifestyle-automobilčiću Adamu. Serijski je spojen na 6-stupanjsku mjenjačku kutiju i u vožnji može biti vrlo štedljiv. Kada ga se jače "stisne", prestaje biti ekonomičan, ali zato postaje zabavan i može solidno potegnuti. Spomenimo i ovjes automobila koji već nakon prvih kilometara otkriva homogenost i dobru usklađenost s temperamentom malenog turbaka.

Paket opreme Enjoy prirodan je i prilično "ziheraški" odabir uz Corsu – ne plaćam previše, a imam sve ono što mi je potrebno. Cijena takve "ekonomske sigurnosti" u slučaju izvedbe s petorim vratima iznosi 108.996 kuna. No, malo je ljudi koji na svom 100.000 kuna vrijednom vozilu žele imati neugledne 15-colne čelične kotače. Veća su fora originalni 16-colni aluminijski naplatci što zahtijeva daljnjih nekoliko somova kuna, ukupno 112.474 za verziju Corsa 1.0 Turbo Ecotec Color Edition. No, u tom slučaju zaista nema smisla ne doplatiti još tisuću kuna i pazariti isti automobil s 25 KS jači motorom... I tako unedogled!

Polo je tradicionalno omiljen proizvod jakog njemačkog igrača. Mada već u debeloj starosti (predstavljen je u proljeće 2009. godine), Hrvati vjeruju u njega kao u Boga! Voziti Polo povlači iste konotacije ponosa i ugleda u društvu kao i posjedovanje Golfa, samo klasu više – barem prema pričama onih koji nisu vlasnici spomenutih automobila.

Jer, kao što to obično biva, realnost je posve drugačija: u stvarnosti velika većina (oko tri četvrtine) svih prodanih novih VW Pola završava u poslovnim knjigama pravnih osoba, odnosno biva registrirano na ime određenih tvrtki. Malo to ima veze s ugledom koji Polo uživa među onima koji ga ne posjeduju, ali bi to žarko željeli, a mnogo više je povezano s isplativošću najprodavanijih Volkswagenovih modela kada se nabavljaju u sklopu raznih financijskih konstrukcija, primjerice leasinga.

Daleko od toga da je Polo loš automobil, ali sigurno nije najbolji u kategoriji! Potvrdit će to svi kojima su kvarovi na TSI motorima zadavali glavobolju, a dovode se u vezu s lancem razvodnog mehanizma ventila koji je znao (prerano!) otkazivati. Naravno, ne događaju se havarije na svim automobilima, već samo kod primjerice svakog desetog ili dvadesetog, ali slaba je to utjeha onome tko je "sretni dobitnik" takvog primjerka!

Ono što se o Polu može objektivno reći, dakle lišeno sladunjavih marketinških fraza, stane u svega nekoliko rečenica. Za ono najvažnije dovoljna je tek jedna: Polo je korektan automobil koji ne pruža iznenađenja ni u kojem smislu. Neki iz toga iščitavaju da je dosadan, drugi da je pouzdan i vjeran – kao što ima ljudi koji stalno nose iste traperice dok drugi neprestano prate modu. Polo sigurno ne prati zadnju modu, Polo prati ono što radi Golf kako bi njegove vještine i znanja sa što manje gubitka transportirao u niži razred. Unatoč starosti, Polo nije nimalo jeftin: u izvedbi 1.2 TSI Trendline – dakle s baznim paketom opreme, četvorim vratima i motorom snage 90 KS – košta minimalno 101.035 kuna.

No, bazna oprema Trendline doista ga čini siromašnim prizorom na cesti. Rješenje je izbor srednjeg paketa Comfortline, no iz nekog razloga među "malim milijunom" izvedbi VW Pola taj se paket ne može kombinirati s 1.2 TSI motorom snage 90 KS, osim ako istovremeno nema i automatski mjenjač! Čudno i pomalo problematično za našu usporedbu jer cijena takvog Pola "bježi u nebo": Polo 1.2 TSI Comfortline s 90 KS i (inače odličnim!) DSG7 Tiptronic mjenjačem stoji pozamašnih 123.010 kuna! Nije li za te novce pametnije kupiti neki veći odnosno ugledniji automobil?

Čini se kako je bilo hrvatskog kupca najbolje napipao Renault. S limitiranom serijom Techno Feel stavio je na tržište atraktivnu i bogato opremljenu izvedbu svog generacijama omiljenog gradskog automobila, Clija. Izbor motora je također dostatno širok. Govoreći o motorima, iz užeg izbora ćemo odmah eliminirati arhaični 1.2 16V atmosferski motor sa 75 KS, ne iz razloga što mu nedostaje "konja" nego zato što je zbog aktualnih ekoloških normi nažalost previše "ugušen". Svojom anemičnošću nikako ne pristaje uz razigrani i svjež karakter modernog Clija.

Ostaje nam tako revolucionarni 0,9-litreni turbo-trocilindraš oznake TCe, a u nekoj drugoj usporedbi bismo birali neki od 1,5-litrenih dCi dizelaša sa 75 te 90 konjskih snaga. Međutim, ovom smo se prilikom ograničili na benzinske motore pa će ulogu natjecatelja preuzeti "devet-decilitarski" TCe koji se, osim u Clio, ugrađuje i u modele Twingo i Captur te Smart Forfour.

Jedina ozbiljnija mana ovog motora je što u slučaju žešće vožnje hoće potrošiti daleko više od deklariranih vrijednosti, no s druge strane umjerenom nogom na gasu, poštujući prometna pravila, bez problema ostaje u okvirima od pet do šest prosječnih litara na sto kilometara.

Osim navedenoga Clio se može podičiti i daleko najboljim dizajnom, odličnom vozačkom ergonomijom i solidnom ponudom prostora. Prednja su mu sjedala jako dobra, a armaturna ploča je oblikovana po uzoru na suvremene elektronske "gadgete" koje nosimo po džepovima. Materijali od kojih je izrađena unutrašnjost ugodni su oku, ali jednim dijelom djeluju jeftino i tvrdi su na dodir. Ipak, Techno Feel paket dodaje mnogo na pozitivnom dojmu, a instrumenti kojima to postiže zovu se 16-colni aluminijski kotači sive boje s dijamantnim sjajem, tvornički navigacijski sustav Navteq s kartografijom Europe (područje Adriatic), sjajnosivi ukrasni elementi u unutrašnjosti i slični dodaci na vanjštini vozila.

Upravo zbog natprosječne serijske opreme i mladalačkoga duha kojim je prožet cijeli automobil, a uzevši u obzir suvremene tehnologije i mehaničku podlogu na kojoj je sazdan, Renaultov predstavnik Clio bez dileme osvaja našu preporuku u segmentu modernih gradskih automobila. Clio je u odnosu na Corsu i Polo atraktivniji i zanimljiviji automobil za iste novce, što ne znači da kupci druga dva vozila griješe već samo da ostaju bez nečega što je kod Renaulta uključeno u osnovnu ponudu.

Napomena: navedene cijene vrijede na dan objave članka.