Od Bube do amfibije

Prvi prototipni primjerak kodne oznake 128 predstavljen je 1941. godine i zasnivao se na šasiji Kubelwagena uz međuosovinski razmak od 240 centimetara. No, ova kombinacija nije se pokazala uspješnom na off roadu. Međuosovinski razmak bio je predug, a visina karoserije od tla preniska pa je kut pregiba bio vrlo mali. Zato je na probnim testiranjima tip 128 vrlo često nasjedao donjim postrojem na terenske pregibe. Isto tako karoserija se odlikovala slabom torzijskom čvrstoćom, pa su radikalne preinake morale biti učinjene. Izrađena je potpuno nova karoserija sa međuosovinskim razmakom od svega 200 centimetara koja se na probnim testiranjima pokazala punim pogotkom. Konačna varijanta Schwimmwagena imala je kodnu oznaku 166 i odlikovala se vrlo specifičnim izgledom nalik kapljici vode. Vrlo niska silueta sa zaobljenim donjim postrojem omogućavala je lakše kretanje kroz vodu. Schwimmwagen je imao meki krov sa preklopnim prednjim vjetrobranom. Specifičnost je smještaj rezervnog kotača na prednjem poklopcu automobila. Na boku vozila su se nalazila lopata i vesla, a imao je 2 + 2 sjedeća mjesta. Nije imao vrata već se u kokpit ulazilo preskačući.

Pokretao se neuništivim Bubinim četvero cilindričnim zračno hlađenim bokser motorom zapremine 1.1 litre i skromne snage od svega 25 konjskih snaga. Na cesti je mogao ostvariti skromnu maksimalnu brzinu od 80 kilometara na sat. Sva četiri kotača imala su neovisno vješanje. Sprijeda dual link sa dvije poprečne spone, straga uzdužna vučena ramena. Schwimmwagen je imao manualni mjenjač sa četiri stupnja prijenosa, a pogon na sve kotače mogao je ostvariti samo u prvoj brzini i u hodu unatrag. Naime, sprijeda i straga je Schwimmwagenn imao ZF-ove samoblokirajuće diferencijale. Također zbog relativno male visine, odnosno udaljenosti karoserije od tla imao je takozvane asimetrične poluosovine. Točnije poluosovine sa diferencijalima nisu bile montirane u središtu pojedinog kotača već pri vrhu središta kotača čime se dobila veća udaljenost od tla. Ovakve konstrukcije osovina imaju neki svemogući terenci poput Unimoga. Ispušni sustav je pak bio smješten na stražnjem poklopcu motora kako ne bi dolazio u doticaj s vodom.

Budući da je motor bio smješten straga na produžetku radilice sa vanjske strane nalazio se propeler. Kada nije bio u uporabi bio je preklopljen na poklopcu motora straga. Prije ulaska u vodu preklapao bi se u donji položaj i učvrstio na produžetak radilice. Schwimmwagen se sa motornim pogonom vodom mogao pokretati samo naprijed. Za plovidbu krmom su se koristila vesla ovješena po boku vozila. Schwimmwagen mogao razviti brzinu na vodi i do 6 čvorova.