Opel Mokka 1.2 Turbo GS Line AT8 TEST
- Objavljeno u TESTIRALI SMO...
Prva Opel Mokka se na tržištu pojavila 2012. godine i nudila se u izvedbama s pogonom na prednje ili na sve kotače i postigla je velik uspjeh. 2016. godine Opel je napravio redizajn i dodao X u nazivu, pa je sada ime glasilo Mokka X, a koje je odbačeno, pa se sada ovaj model ponovno naziva samo Mokka.
Na ljeto prošle godine Opel je objavio prve fotografije druge generacije Mokke koja je napravljena na novoj platformi i to iz PSA grupacije poznate pod imenom CMP (Common Modular Platform), a sada se Mokka nudi i s električnim pogonom i dolazi pod oznakom Mokka-e. No izvana automobil zadržava vlastiti Opelov dizajn s vizir maskom, a koju koriste svi novi Opelovi modeli.
Dostupna je s turbo benzincima snage 100 KS i 130 KS, kao i s turbo dizel motorom sa 110 KS, te s elektromotorom snage 136 KS, a u ponudi su ručni i automatski mjenjači, dok je pogon uvijek samo na prednje kotače. Na test nam je pak pristigla inačica sa snažnijim turbo benzincem u kombinaciji s automatskim mjenjačem i bogatom GS Line opremom.
Dizajn i praktičnost
Prva generacija Mokke je bila zaobljenih linija i djelovala je prilično napuhnuto, a Opel je pri dizajnu druge generacije dizajnirao Mokku u potpunu suprotnost. Oštre linije s mišićavim izbočenjima donijele su skladan dizajn, a automobil u stvarno izgleda većim nego što je. Prednja vizir maska već je postala zaštitni znak, a s crno obojenim logotipom izgleda moćno, posebice kada su upaljena dnevna LED svjetla.
Tu je i doplatni crni poklopac motora koji se odlično nadovezuje na crno pobojan krov, te s crvenim detaljem koji odvaja krov od ostatka karoserije. Tu su i crne zaštitne obloge oko čitavog vozila, kao i 17-inčni crni aluminijski naplatci, pa je ukupan dojam pozitivan, a često smo vidjeli kako se i stari i mladi okreću za ovakvom Mokkom.
Za razliku od konkurencije, Mokka nije previše narasla, pa je s 4151 mm duljine, 1785 mm širine i 1534 mm visine još uvijek kompaktnih dimenzija i s njome ćete se lakše i parkirati na manja mjesta. A bez obzira na vanjske dimenzije unutrašnjost nije manja od konkurencije.
Tako je tu i prtljažni prostor obujma 350 litara koji je pravilnog oblika i dobro iskoristiv, a serijski dolazi s kitom za popravak kotača, pa se ispod podnice nalazi prostora za par sitnica, kako one ne bi bježale u vožnji. Naravno, naslon stražnje klupe je preklopiv, a njegovim preklapanjem obujam prtljažnika raste na 1105 litara, no prava je šteta što se ne dobiva ravna površina, već postoji stepenica, pa ćete duže predmete malo teže utovariti.
Unutrašnjost
Nastavak vlastitog dizajnerskog izričaja Opela nastavlja se i u unutrašnjosti kojom prevladavaju tamniji tonovi, a ističu se crveni detalji na prednjoj konzoli, ali i na sjedalima, što opet daju poseban štih ovom automobilu. Sjedi se dovoljno povišeno, a središnja konzola je okrenuta prema vozaču, baš kao nekada.
Digitalna instrument ploča ima vlastiti dizajn softvera, no možda vizualno nije atraktivna kao neki konkurenti. Doduše, tu su sve informacije i mogućnosti prilagodbe, a nekima će se svidjeti baš ta jednostavnost i preglednost. Serijski središnji multimedijski zaslon dolazi u dijagonali od 7 inča, no testni model je bio opremljen 10-inčnom Multimedija Navi Pro s Live Navigacijom (6.992 kn), koja je jednostavna za korištenje.
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 01
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 02
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 03
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 04
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 05
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 06
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 07
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 08
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 09
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 10
Opel Mokka 1.2 GS line AT8 11
Iako nije najbrži, sustav radi dovoljno brzo, a za pohvalu je što su komande klima uređaja odvojene od zaslona. Između zaslona i klime su postavljeni fizičke tipke prečaca i veći ventilacijski otvor, dok se podno klime nalaze priključi i polica s podrškom za bežično punjenje mobitela.
Među sjedalima se nalazi udoban naslon za ruke, držači za čaše (veći i manji), a tu su i funkcijski prekidači, kao i malena tipka koja služi za odabir brzina automatskog mjenjača. Kako je površina oko svih tih tipki visokog sjaja, nerjietko se događa da se stvara popriličan odbljesak od sunca, a i prašina se vidi već par sekundi nakon što prebrišete površinu.
Što se pak same prostranosti tiče, mjesta je sprijeda dovoljno i za više, ali i šire ljude, a sjedalo vozača i volan se izdašno podešavaju pa problema s nalaskom idealne pozicije neće biti. Straga je već skučenije i sasvim u prosjeku klase, što znači kako će se tamo najbolje osjećati djeca, a iako nema ventilacijskih otvora, tu su dva USB priključka za punjenje, što im je vjerojatno puno važnije.
Motor i vožnja
Za pogon testne Mokke se koristi poznati 1,2-litreni trocilindrični turbo benzinac koji razvija maksimalnu snagu od 96 kW/130 KS koji se koristi i u nizu modela PSA grupacije. Pritom ovaj motor nudi i 230 Nm okretnog momenta koji je dostupan već od 1750 okretaja, a jedina, takozvana mana, bi mu bila nešto veća buka i nemirnost u radu, posebice dok nije ugrijan, kada imate osjećaj da sjedite za volanom nekog dizelaša.
Motor je kombiniran s također dobro poznatim 8-stupanjskim PSA automatskim mjenjačem koji dobro obavlja svoj posao. Doduše, u Eko modu zna prerano prebaciti u višu brzinu pa imate osjećaj kako je automobil trom, no u Sport načinu rada je sasvim dobar. Nudi se i mogućnost ručnog prebacivanja brzina pomoću polugica iza volana, a tada ga je moguće voziti i sportski, no prava uživancija ga je voziti u potpunoj automatici u gradskim gužvama kada nedostaje Auto Hold funkcija, pa morate čitavo vrijeme nogu imati na papučici kočnice.
Potrošnja je također dobra, a iako je naš prosjek bio 8 litara, treba imati na umu kako je većinu vremena automobil proveo u gradskim gužvama. Na otvorenoj cesti potrošnja se kreće oko 6 litara, a ispod 6 pada ako malo pažljivije vozite i ne pritišćete naglo papučicu gasa, dok će na autocesti pri brzini od 140 km/h trošiti oko 7,5 litara, a toliko možete očekivati i u gradu. Nije najštedljiviji u klasi, ali nije i rastrošan, već je smješten u ''zlatnu sredinu''.
Kako smo već rekli, u Mokki se sjedi dosta povišeno pa je i preglednost dobra prema naprijed, no pogled prema straga je dosta ograničen, pa dobro dođu ugrađeni razni sustavi pomoći u vožnji. Što se udobnosti tiče, sjedala su dobro podstavljena i taman pogođene čvrstoće koja ne umara u vožnji, a voljeli bi jedino da imaju malo više bočnog oslonca.
Također, Opel je poradio na zvučnoj izolaciji, pa se, nakon što motor postigne radnu temperaturu, u unutrašnjosti ne osjete vibracije, a šum vjetra i buka motora postaju glasniji tek iznad 140 – 150 km/h. No ni tada buka nije prevelika.
Zaključak i cijene
Testna Opel Mokka 1.2 Turbo GS Line AT8 košta 212.240 kuna i uključuje dodatnu opremu u vidu prednjih Matrix LED svjetala, pokretanje vozila bez ključa, paket s kamerom za pregled straga, 10-inčni multimedijski sustav s navigacijom, grijana prednja sjedala, bežičnim punjačem i crnim poklopcem motora, a bez te opreme cijena ovako motorizirane Mokke kreće od 187.161 kunu.
U trenutku dok pišemo i objavljujemo ovaj tekst radi se novi cjenik, pa trenutno ne možemo napisati kakve su cijene ostalih izvedbi, uključujući i električnu, pa ćete za točne cijene morati posjetiti ovlaštenog distributera.
Opel s Mokkom želi preoteti kupce lifestyle automobila i u tome bi mogao i uspjeti jer Mokka GS Line nudi atraktivan izgled, dobru ponudu prostora, dobru motorizaciju, ali i cijenu koja nije previsoka, a domaći kupci ionako oduvijek vole Opel modele. A tko izabere Mokku sigurno neće pogriješiti.
