Honda Civic vs Mazda 3 vs Opel Astra

Premda su modeli iz crossover/SUV klase sve omiljeniji među europskim kupcima, najveći udio još uvijek pripada "standardnim" kompaktima. Postoje tu određene devijacije, na primjer u Njemačkoj, gdje su domaći premiumi tradicionalno na visokim pozicijama, ili u Norveškoj gdje se poneke mjesece proda više električnih vozila nego onih na klasičan pogon. Prosjek kompaktima kvare i siromašnije mediteranske zemlje, kao što su Portugal, Grčka, dijelom Italija i u cijelosti Hrvatska, gdje privatni kupci obično traže jeftine automobile iz subkompaktnih klasa. No, preslabi smo mi protuuteg za jaku Europu, tako da još uvijek vrijedi zlatno pravilo kako prosječna europska obitelj u vlasništvu ima neko vozilo iz Golf-klase.

Koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da takav model uživa tržišni uspjeh? Naravno, to ovisi o platežnoj moći samih kupaca, odnosno navikama i potrebama dotične nacije. Ipak, zajednički nazivnik je prilično unificiran: traže se ekonomičnost, prostranost i oku ugodan dizajn, pogonski sklop sposoban za autoceste, kao i serijska oprema bez očitih nedostataka. Vrlo važna je i cijena. Tržišta su, u pozitivnom smislu, dobro zasićena modelima, pa su kupci postali izbirljivi: dozvolit će, eventualno, jedan ili dva kompromisa, uz uvjet da to ne bude cijena. Danas će vrlo malo kupaca pristati svjesno platiti "previše" za određeni kompakt iz non-premium segmenta, samo zato što žele baš njega.

Upravo to je bio Hondin problem, godinama. Proizvodili su sjajne automobile, ali njihova i dvadesetak posto skuplja cijena u odnosu na njemačko-francusku konkurenciju, pa i neke Japance, pokazala se ozbiljnom preprekom. No, dolaskom nove Honde Civic situacija se stubokom promijenila. Zanimalo nas je kako će Honda proći u usporedbi s najboljim suparnicima: Mazdom 3 i Opel Astrom.

Pitate se, zašto baš Mazda i Opel? Jednostavno je: Trojka je po našem sudu dokazani broj jedan u klasi i vrlo omiljena među privatnim kupcima – pogledajte samo oko sebe! S druge strane, Astra je oduvijek na vrhu liste želja prosječnog Hrvata, bez obzira na klasično solidan Golf, inovativan Megane ili dinamičan Focus. Astra je – među ne nužno "automobilski orijentiranim" ljudima, a takvih je najviše – pojam kvalitete i građanskog prestiža te je po tom pitanju dosegao, ako ne i prestigao Kadetta.

S obzirom na frku koja se stvara oko dizelaša, nema pretjerane logike potrošiti više novca na takav automobil i, možda već za koju godinu, biti suočen s parcijalnim ograničenjima u prometovanju ili većim stopama poreza. Tako stoje stvari u Njemačkoj i Francuskoj, i trend se širi neočekivanom brzinom. Pitanje je hoće li ikada stići do Hrvatske (odnosno Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka), no ako godišnje prelazite manje od 20.000 kilometara, benzinac je isplativiji. Nisu to više rastrošni motori, a dizelaševa litra manje na 100 kilometara i za kunu jeftinije gorivo jednostavno ne opravdavaju nadoplatu, da o nešto višim troškovima održavanja i ne govorimo.

Kupujmo benzince – to je i naša preporuka. Sve dok nas jednoga dana sveopći tehnološki napredak ne natjera na vožnju u autima na struju, benzinski će pogon opstati – dakle, mirni smo narednih 20 do 30 godina. Ne vjerujemo da će se potpuna cestovna elektrifikacija dogoditi puno prije, a možda ni tada.

Trenutni hit je downsizing: motore toga tipa pronalazimo u većini benzinskih modela, pa i Astri i Civicu. Suprotno tome trendu, Mazda se odlučila na rightsizing – Trojkin dvolitreni benzinac razvija 120 konja i troši na kapaljku. Zapreminom upola manji turbo-trocilindraši u Astri i Civicu mogu, iako uz dosta pažnje, ostvariti jednako dobre rezultate prosječne potrošnje.

Mazdin motor radi ugodno i doima se snažno i zdravo. Ni drugoj dvojici ne nedostaje snage (Astri možda pomalo), ali žive uz više otkucaje srca. Povišeni puls kod sportaša nije problem dok su mladi, ali što će biti kada se približi penzija – pouzdano to nitko ne zna. Downsizing motori su, u većim količinama, još uvijek prekratko na tržištu. Proizvođači nas uvjeravaju da je to pouzdana tehnologija, a mi još nemamo protudokaze. Za sada ćemo se suzdržati od negativnog komentara i usporediti motore u smislu njihovih performansi.

U tome slučaju, pobjedu odnosi Honda. Najslabiji Civic danas ima punih 129 KS i to se u svakom trenutku osjeti. Šest "gangova" precizne getribe odlično su usklađeni s karakteristikom motora pa je automobil iznimno dinamičan. Mazda ga lako prati, ali ne uspijeva prestići, no Astra im nije ni za petama. Za to joj nedostaje za četvrtinu više snage.

Honda vodi u još jednoj disciplini – nikada nismo susreli bogatije serijski opremljen bazni automobil. Dovoljno je pogledati što sve uključuje sigurnosna oprema... za početak, tri važna sustava: sustav upozorenja na naglo kočenje, sustav upozorenja na opasnost od frontalnog sudara te sustav prevencije sudara. Slijede sustavi detekcije i praćenja prometnog traka, kao i upozorenja pri napuštanju istog, ali i sustav za izbjegavanje izlijetanja. Honda ne škrtari, pa ugrađuje i inteligentni limitator brzine skupa s adaptivnim tempomatom. Za desert, imamo i sustav prepoznavanja prometnih znakova i automatska duga svjetla. Tek sada dolazimo do onog uobičajenog dijela opreme koji, između ostalog, serijski sadrži automatsku klimu, aluminijske naplatke, ali i grijana sjedala, što je veliki bonus. Podsjetimo, riječ je o serijskoj opremi osnovne izvedbe Comfort.

Astru smo razmatrali u opremi Enjoy koja je druga po redu, ali i daleko slabija od Hondine. Ipak, neke nedostajuće stavke kod Opela lako možemo nadoplatiti: tzv. "Paket pomoći vozaču 1" (4500 kuna plus porezi) donosi senzor za prevenciju sudara, indikator razmaka udaljenosti, sustav za održavanje vozila u prometnom traku, automatsko kočenje radi izbjegavanja sudara pri malim brzinama, prepoznavanje prometnih znakova te Sight & Light paket. Nadalje, "Zimski paket 1" (2250 kuna plus porezi) nudi famozno grijanje sjedala i upravljača, pa zbrajanjem navedenoga možemo govoriti o manje-više izjednačenom paketu udobnosti i sigurnosti s Hondinim, uz i manje-više izjednačenu cijenu. Međutim, Astrini kotači su tada još uvijek čelični (s plastičnim ratkapama), a klima manualna.

A Mazda? Japanci nemaju običaj nuditi duge doplatne liste, gotovo da vrijedi pravilo – odaberi razinu opremljenosti i biraj boju. U zadani cjenovni okvir najbolje se uklapa Mazda 3 Sport s opremom Challenge koja ne nudi skoro ništa od onoga što smo gore apostrofirali. Okej, klima je automatska i kotači su aluminijski, no ništa od sigurnosnih "gadgeta" nije uključeno u ovaj, drugi po redu paket opreme. Nema veze, Mazda 3 je i bez toga sjajan automobil, ima odličan motor, ovjes i upravljač, i pravi ga je gušt voziti. Ali, za iste novce objektivno nudi manje.

Dinamika, okretnost i temperament poput Mazdine krasi i Hondu, a k tome Civic ima i veću putničku kabinu te prtljažnik. Zbog toga, ali i zbog silnog napretka koji je postigla, posebno u pogledu cjenovne politike, ovaj put pobjedu odnosi Honda. Nema dileme, u jubilarnoj, desetoj generaciji je Civic bolji no ikada, i što je važnije od toga, trenutno je najbolji kompaktni automobil do 150.000 kuna.

Napomena: navedeni iznosi su službene maloprodajne cijene vozila na dan objave članka.